Snježani Banović izašao je roman. Premda prvi, njezin roman nadovezuje se na prethodne dvije njezine knjige, znanstvene, kulturno-povijesne, o Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu. Na neki način i kroz pojedine likove i teme, "Gromova djeca" raspjevavanje su njezinih prethodnih knjiga. Ali o tome će tek biti riječi. Knjigu sam pročitao u rukopisu, strepeći nad radom drage i bliske osobe. Potom sam je pročitao na dušak i s užitkom, kao knjigu. To što sam je čitao drugi put u kratkom vremenu mnogo govori. I o meni, i o knjizi, a bogme i o Snježani. Baš me zanima što će Gorčin reći.
Večeras vam na čitanje nudimo jedan kraći odlomak Snježanine "Gromove djece", u kojem jedan je od meni naročito dragih Gromovih monologa. Fotografija snimljena je na Snježaninoj ulici, pokraj "Zlatne školjke", negdje u zaleđu Gromova svijeta. Osim o kazalištu i o jednoj kazališnoj školi, "Gromova djeca" roman su o Zagrebu. Jedan od, zapravo, malobrojnih.
Fragment "Crni reflektor" iz romana Snježane Banović možete naći na poveznici u komentaru.
Foto AB
Нема коментара:
Постави коментар