Dobro
je imati oca i majku, ali je još bolje imati ćaleta i kevu. Svi očevi i
majke masiraju svoju decu i iživljavaju se na njima, ali se samo sa
ćaletom i kevom može iskreno razgovarati o tome.
недеља, 22. јануар 2017.
петак, 6. јануар 2017.
Izašla je iz štampe, pred kraj 2016 godine, nova knjiga Aleksandra Pirožkova- drama: " Šah, dama i kralj merdevina"
DAMA, LOVAC I KRALj MERDEVINA
(Kraljev gambit)
-tragikomična farsa-
(Kraljev gambit)
-tragikomična farsa-
Fascinantno je koliko Aleksandar Pirožkov, već u svojoj prvoj drami
„Šah, dama i kralj merdevina“, uspeva da iskaže osećaj za pozorišno, i
da sa toliko veštine stvori tragikomične dramske situacije. On to
postiže pre svega „ofovima“ glavnog junaka Aljoše, ali i drugih učesnika
tipičnog bračnog trougla.
„Ofovi“ su svojevrsna mentalna paralelna montaža, kojom jedan od učesnika komentariše postupke drugih.
Na početku drame se čini da glavnom liku Aljoši nedostaje ona, za život
neophodna, sioranovska skepsa i osećaj za realnost, da nije u stanju da
sagleda svet u njegovoj gruboj zbilji i amoralnosti. Na kraju ćemo ipak
shvatiti da je cilj Pirožkova od početka bio vešto skriven. Naime,
njegov Aljoša i te kako dobro zna šta se dešava oko njega, svestan je da
je „svet iskočio iz zgloba“, ali prihvata da učestvuje u tragiko-mičnom
tangu utroje, tvrdoglavo se držeći hrišćanske linije Dostojevskog
(Aljoša, knez Miškin), nadvijajući se humorom nad apsurdom situacije.
Kami u „Mitu o Sizifu“ kaže da nema sudbine koja se ne može nadvladati
prezirom. Kod Pirožkova stvari stoje malo drugačije: on kaže da nema
sudbine koja se ne može nadmašiti humorom. I jedan i drugi stav su
sasvim tačni, stvar je senzibiliteta koje ćemo gledište odabrati. Ili,
možda, i jedno i drugo.
Dragan Stanišić
четвртак, 5. јануар 2017.
Vladislav Bajac “Hronika sumnje” (Geopoetika)
„Naravno da je situacija bila iznuđena i ne po njenoj volji, ali to
nimalo nije ublažilo problem i naknadni bol zbog istine da se može
napustiti čovek koji se više ne voli zarad onog u koga se zaljubljuje.
Ali, paket-aranžman koji je podrazumevao odvajanje od svoje dece, da bi
se prihvatila tuđa, poslat ekspres-poštom sa poznate adrese od njihove
njoj nepoznate majke, nije bio san koji bi iko priželjkivao. No,
preporučena pošiljka je bila od one sorte „tri u jedan“ sa ponudom –
uzmi ili ostavi. Uzela je. Poštarina je bila enormno visoka, ispostavilo
se.“
недеља, 4. децембар 2016.
JOŠ DANAS: LOREJN PASKAL - DVE KNJIGE PO CENI JEDNE
LOREJN PASKAL - DVE KNJIGE PO CENI JEDNE
Još samo danas, dve knjige Lorejn Paskal
- ZDRAVIJE IZ RERNE I LAKO DO ZDRAVOG OBROKA -
možete da poručite po ceni jedne!
Na vama je samo da odlučite da li ćete ovu radost da podelite sa nekim ili ćete oba naslova zadržati za sebe.
BESPLATNA DOSTAVA
PORUČITE OVDE
субота, 19. новембар 2016.
Dejan Simonović - Poluvekovno romaneskno sameravanje
Dejan Simonović
Pre pola veka, 1966. godine NIN-ovu nagradu je osvojio Meša Selimović za roman Derviš i smrt.
Odluku je, jednoglasno, doneo žiri koji je radio u sastavu Velibor Gligorić (predsednik), Miloš I. Bandić, Borislav Mihajlović Mihiz, Zoran Mišić, Muharem Pervić, Eli Finci i Petar Džadžić
Ovo podsećanje je poziv na književnu igru.
Hajde da samerimo današnje romaneskne domete sa dometima od pre pola veka. I obrnuto. Da vidimo gde smo bili tada i gde smo danas. Kako se pisalo i kako se piše. Šta je ostalo iz tog vremena, a šta je vreme zatrpalo. Da procenimo da li je današnje romanotvorenje makar približno tadašnjem. Ili beznadežno zaostaje? Možda ga nadmašuje?
Pola veka, lep je to komad vremena, više nego dovoljan da se književni mutljag slegne, stvari razbistre.
Meša Selimović? Derviš i smrt? Ove godine je poluvekovna romaneskna letvica izuzetno visoko podignuta. Suočavanje se sa istinskom književnom veličinom ume da bude surovo, ali otrežnjujuće iskustvo.
Neće svake godine biti tako.
субота, 1. октобар 2016.
Razlika između pisaca i KNJIGA
Autor: Војислав Тодоровић
Kad sam bio dete, svuda oko mene, bile su knjige. Srpska književnost u
sto tomova, klasična dela omladinske literature, Gustav Švab i njegove
Najlepše priče klasične starine, Antologija junačkih pesama Vojislava
Đurića i druge. U to vreme, svi oni koji su voleli da čitaju, pričali su
o knjigama, a pisce je retko ko pominjao. Ni pisci se nisu naročito
nametali, ali su se rado odazivali na pozive i dolazili čak i u zabačene
osnovne škole gde bi nadahnuto pričali o knjigama, ili
prepričavali anegdote i priče iz života koje su ih inspirisale da te
knjige napišu. Nazive knjiga su skoro svi znali, iz prostog razloga -
jer su ih čitali; a dešavalo se da te poneko upita: "Ko je beše pisao tu
i tu knjigu?"
Pisci nisu loše živeli, iako su živeli mirno i u senci, i nisam čuo da je bilo ko od značajnih pisaca imao ozbiljnije egzistencijalne probleme, a sve to zahvaljujući njihovim knjigama, koje su ljudi voleli, čitali i kupovali.
A onda je nastupilo vreme pisaca i, naravno, ženskih pisaca, koje zovu - spisateljicama. Situacija se preko noći obrnula. Pisci su postali važniji od knjiga! Pisci su odjednom na televiziji; pisci daju intervjue u časopisima; pisce pitaju za mišljenje i, odjednom, svaki građanin, pa čak i onaj koji ne čita, zna da ti navede ko su to, je li... pisci.
Ali, avaj, niko ne zna kako se zovu knjige tih opštepoznatih pisaca! Svi znaju pisce, ali niko nema pojma šta su napisali...
I siguran sam, kada biste zaustavili na ulici prosečno obrazovanog građanina i zamolili ga da navede dva-tri pisca, da bi svako znao da nabroji Vidojkovića, Bjelicu, Habjanović Đurovićku... Ali, da ih pitate da kažu dve tri knjige, e tada bi se ljudi setili naslova kao što su: "Na Drini ćuprija", "Nečista krv", "Gluvi barut", "Derviš i smrt", "Roman o Londonu"...
Eto... to bi vam bila ta razlika između pisaca i KNJIGA.
Pisci nisu loše živeli, iako su živeli mirno i u senci, i nisam čuo da je bilo ko od značajnih pisaca imao ozbiljnije egzistencijalne probleme, a sve to zahvaljujući njihovim knjigama, koje su ljudi voleli, čitali i kupovali.
A onda je nastupilo vreme pisaca i, naravno, ženskih pisaca, koje zovu - spisateljicama. Situacija se preko noći obrnula. Pisci su postali važniji od knjiga! Pisci su odjednom na televiziji; pisci daju intervjue u časopisima; pisce pitaju za mišljenje i, odjednom, svaki građanin, pa čak i onaj koji ne čita, zna da ti navede ko su to, je li... pisci.
Ali, avaj, niko ne zna kako se zovu knjige tih opštepoznatih pisaca! Svi znaju pisce, ali niko nema pojma šta su napisali...
I siguran sam, kada biste zaustavili na ulici prosečno obrazovanog građanina i zamolili ga da navede dva-tri pisca, da bi svako znao da nabroji Vidojkovića, Bjelicu, Habjanović Đurovićku... Ali, da ih pitate da kažu dve tri knjige, e tada bi se ljudi setili naslova kao što su: "Na Drini ćuprija", "Nečista krv", "Gluvi barut", "Derviš i smrt", "Roman o Londonu"...
Eto... to bi vam bila ta razlika između pisaca i KNJIGA.
четвртак, 22. септембар 2016.
уторак, 20. септембар 2016.
Koeljo: Laž da pišem knjigu o Karadžiću
Poznati brazilski pisac Paulo Koeljo negirao je da piše knjigu o
Radovanu Karadžiću, nekadašnjem predsedniku Republike Srpske koji je
pred Haškim tribunalom osuđen za genocid u BiH.
петак, 2. септембар 2016.
Vremeplov: Rođen Skender Kulenović
Na današnji dan 1910. godine rođen je Skender
Kulenović, pisac, član Srpske akademije nauka i umetnosti, autor
potresne poeme "Stojanka majka Knežopoljka". Bio je pripadnik
Partizanskog pokreta.
Posle Drugog svetskog rata nalazio se na mestu
direktora Drame sarajevskog pozorišta i potom urednika beogradske
izdavačke kuće "Prosveta".
U književnosti se javio 1927. vencem od pet
soneta "Ocvale primule". Ostala dela: roman "Ponornica", poeme "Ševa",
"Zbor derviša", drama "Svjetlo na drugom spratu"...
четвртак, 1. септембар 2016.
PONOVO U PRODAJI - Paranoja u Las Vegasu
PONOVO U PRODAJI - Paranoja u Las Vegasu - Hanter S. Tompsonhttps://t.co/BYCpGSatIm pic.twitter.com/cFANwCPrxH
— Najbolja knjiga (@Najboljaknjiga) September 1, 2016
Пријавите се на:
Постови (Atom)








