понедељак, 4. март 2024.

Preminuo Dragi Bugarčić

 

Preminuo Dragi Bugarčić

Dragi Bugarčić, istaknuti pripovedač i romansijer, član Srpskog književnog društva, preminuo je 2. marta 2024. godine.

Rođen je 20. oktobra 1948. u Vršcu. „Na mnoga besmislena pitanja, među kojima je i uobičajeno zbog čega pišem, ne umem da odgovorim. Ne znam zašto pišem. Ili mogu da dam pogrešan odgovor: pišem da bih opisao stepeništa kojima sam se penjao i silazio u životu, poput reke ponornice koja uvire u zemlju da bi iz nje izvirala. Stepenici po kojima se korača i po kojima klize, teku senke, ne samo ljudske. U Vršcu postoji izlomljeno terasasto stepenište na padini Brega

субота, 2. март 2024.

Odabrana četiri romana u najuži izbor za nagradu „Momo Kapor”

 

Odabrana četiri romana u najuži izbor za nagradu „Momo Kapor”

Romani „Poslije zabave” Steve Grabovca, „Pakrac” Vladana Matijevića, „Niotkuda s ljubavlju” Đorđa Matića i „Pesma o tri sveta” Vladimira Pištala u najužem su izboru za nagradu „Momo Kapor”, saopštili su danas organizatori.

Nagrada za književnost biće tradicionalno dodeljena 8. aprila na rođendan književnika i slikara Kapora (1937-2010), a o dobitniku će sredinom marta odlučiti žiri u kome su Radmila Stanković, Muharem Bazdulj i Vule Žurić, saopštila je Zadužbina „Momčilo Momo Kapor”, prenosi Tanjug. „Cilj Zadužbine je da podrži književnike koji su danas pojava kakva je bio Kapor, tako da će žiri pažljivo odabrati sedmog laureata, koji će se naći među eminentnim književnicima koji su

Aleksandar Jugović objavio novi roman “Slava živima“

   Beta

Aleksandar Jugović objavio novi roman “Slava živima“

ČAČAK – “Vulkan izdavaštvo“ objavilo je novi roman Aleksandra Jugovića “Slava živima“, koji potvrđuje zbog čega njegov spisateljski rad već godinama spada u sam vrh savremene srpske književnosti.

Slava živima govori o prećutanoj, skrivenoj istoriji Beograda s početka Drugog svetskog rata, ali i današnjici u kojoj taj rat ni nakon osam decenija još nije okončan. Jugovićev roman oštro je i etički nepotkupljivo suočavanje sa prošlošću i sadašnjošću, delo koje nam predočava koliko je opasno i tragično gajiti zablude iz kojih, po pravilu, samo izniču nove. Među ovim stranicama istorije naše prestonice nalaze se ljudi sa svojim vrlinama i manama, strahovima,

среда, 28. фебруар 2024.

Selimir Radulović dobitnik nagrade “Janko Šafarik”: Narodna biblioteka Srbije obeležila 192. rođendan

 |  J. T.

Selimir Radulović dobitnik nagrade “Janko Šafarik”: Narodna biblioteka Srbije obeležila 192. rođendan

Srpska književnost sva, a ponajviše savremena, opstajava zahvaljujući bibliotekama.

Knjige su skupe, mali su tiraži, a najveći broj čitalaca do knjige dolazi u bibliotekama, posebno mladi. Zato je glavni zadatak što više ulagati u biblioteke i povećati budžete za otkup knjiga – poručio je pisac Milisav Savić u počasnoj besedi povodom 192. rođendana Narodne biblioteke Srbije, u kojoj je podsetio i kako su Janko Šafarik i njegovi sledbenici pre gotovo dva veka tragali po Srbiji za starim dragocenim knjigama. Dan NBS obeležen je svečanim programom u

понедељак, 19. фебруар 2024.

Predstavljanje knjige „Kragujevac – otvoreni grad koji se voli” autora Miodraga Stojilovića

 |  Sandra Solujić

Predstavljanje knjige „Kragujevac – otvoreni grad koji se voli” autora Miodraga Stojilovića

U četvrtak 22. februara sa početklom u 18.00 h u Beogradu, Udruženje Kragujevčana i prijatelja Kragujevca, organizuje predstavljanje knjige „Kragujevac – otvoreni grad koji se voli” autora Miodraga Stojilović, novinara, pisca i publiciste.

Moderator – dr Mališa Stanojević, učestvuju: Mirjana Milenković, direktorka Ustanove kulture „Koraci“, izdavač, Venko Andonovski, urednik, Zoran Matović, recenzent, Nenad Karamijalković, pisac pogovora i autor. Ovom knjigom M. Stojilović vodi vrhuncu svoju posvećenost Kragujevcu, obnavljanju sećanja na vredne događaje i ljude koji su ispisali njegovu istoriju i afirmaciji našeg grada u zemlji i svetu. Knjiga „Kragujevac – otvoreni grad koji se voli” na specifičan

 

уторак, 13. фебруар 2024.

Kafkin prostor snova: Izložba o stogodišnjici smrti jednog od najznačajnijih pisaca moderne književnosti u muzeju Villa Stuck

  |  Zoran Andrić

Kafkin prostor snova: Izložba o stogodišnjici smrti jednog od najznačajnijih pisaca moderne književnosti u muzeju Villa…

Izložba koja je organizovana povodom stogodišnjice smrti Franca Kafke (1883-1924), koja će pasti u junu ove godine, održana je u muzeju Villa Stuck.

Na izložbi, otvorenoj u oktobru prošle godine, bila su izložena brojna dela internacionalnih umetnika koja se neposredno ili posredno odnose na književni opus ovog izuzetno značajnog pisca. Kafkino delo je uticalo ne samo na generacije književnika, već je produktivno zračilo i u ostalim oblastima umetnosti, postavši deo kolektivnog pamćenja. Ono što se moglo na ovoj izložbi videti su umetnička dela 20. i 21. veka koja se eksplicitno ili implicitno odnose na Kafkin

понедељак, 5. фебруар 2024.

Stevu Grabovcu svečano uručena NIN-ova nagrada za roman godine

|  Radmila Radosavljević

Jubilarna ceremonija u senci pritiska politike i atmosferi odlaska: Stevu Grabovcu svečano uručena NIN-ova nagrada za roman…

Jubilarna NIN-ova nagrada za roman godine danas je svečano uručena 70. laureatu, banjalučkom piscu Stevu Grabovcu za roman „Poslije zabave“ (izdavač kuća „Imprimatur), kome je ovo visoko priznanje dodeljeno većinom glasova žirija.

Ceremonija u Sali Kolarečeve zadužbine, osmišljena da bude glamurozna i da kroz prigodan vremeplov podseti na značaj nagrade koja se, uprkos svim godinama koje su nam „pojeli skakavci“ i turbulencijama koje je doživljavala i danas smatra jednom od najvažnijih u regionu, ipak je ostala u senci politike i odlaska dosadašnjih novinara i urednika NIN-a, što je, kako su izjavili i neki sagovornici Danasa, stvorilo prilično tužnu atmosferu. Oblak nad ovim događajem

 

субота, 3. фебруар 2024.

O ROMANU ZEMLJA PLEŠE

 

Darko Habazin, književnik

 Jugoslav, glavni lik romana, jeste metafora vremena prošlih. Kroz formu postavljenih pitanja i odgovora koje daje osvetljavaju se godine uspona i raspada druge, socijalističke Jugoslavije (osovina Tito – Kardelj – Milošević - Tuđman).

Na stranicama romana saznajemo da Jugoslav živi na Novom Beogradu i da mu je otac, kao vojno lice, časno služeći JNA dogurao do čina kapetana. Raspad zemlje poput mnogih nije mogao preboleti. Stan i soba u kojoj živi prepuna je gramofonskih ploča, knjiga i muzičkih časopisa. Znatiželjnicima se predočava ne samo tekst Svečane pesme, koja se prvobitno zvala Novoj Jugoslaviji. Predočen je partizanski i karijerni put velikog Nikole Hercigonje. Potonja autorka pesme (Mira Alečković) nije dala da se tekst izmeni. Po Svečanoj pesmi je ostala upamćena i kod ne jugonostalgičara.
Zoran Ilić, drug i vršnjak Jugoslava, vikipedijski, sažeto, flash back - ovima osvetljava drugu Jugoslaviju. Neobičnom strukturom iskustveno ukazuje i na ono što nije bilo toliko dobro.
Čitave generacije vaspitivane da ono što je dole ostaje dole, naknadno su morale da se prilagode novostvarnosti. Iako oni koji su bili dole sada o Srbijici o svemu odlučuju. Samo srednjaci (ni pesimisti – niti optimisti) nekako opstaju.
Kakva god zemlja bila u kojoj živiš i uprkos tome što o ničemu ne odlučuješ, samo možeš da plešeš.
Za naziv romana namerno je izabrana pesma iz plejade ukletih slovenačkih pesnika, Zemlja pleše, koju je u godinama propadanja Jugoslavije uspešno izvodila rock grupa Videoseks s pevačicom Anjom Rupel. O ukletim pesnicima i onda se malo znalo. Zaintrigiranost postoji da se uroni u to ukleto, u taj dokaz, jer se za libertinstvo i svojost i u blještavijim vremenima plaćala najskuplja cena.
Život se i u neodlučivanju produžava jer osmišljenost, pregore, istraživanja, zapisivanja i čitanja biraš i određuješ sam. Taj mikro svet i to stvaralaštvo ni kralj ni predsednik, niti partizan i četnik, ne može da ti oduzme.
Reč je i o omažu ,gradu, s leve strane reke. Mihailo Pantić o Novom Beogradu, drugačije piše. Zoranove rečenice su britke i jasne. Promišljenost je namerno lišena bilo kakve sentimentalnosti.
Ovaj je roman još jedan od dokaza da slučajnosti nema. Namernosti Jugoslava, Zorana i mene su sledeće:
- očevi su nam bili vojna lica
- deo života provedosmo u Paviljonima i oko Paviljona. Bliže Fontani. Bliske su nam i sve tri obližnje osnovne škole. Marko Orešković, Žikica Jovanović Španac i Vladimir Ilič Lenjin.
-izdvojiću još i Devetu beogradsku gimnaziju; (Zoranovih dvadeset dana nastavnikovanja i mojih učeničkih tri polugođa).
Zato me i ne čudi što ja sakolegijalno zborim o ovom fragmentarnom i efektnom kratkom romanu. Slojeva dakako da ima više. Istoriografski a toponimski je itekako zanimljiv. Toliko je toga pokrenuto na ovim stranicama da bi za sve one kojima je još Jugoslavija bitna, mogao biti upriličen okrugli sto. Naravno da će sećanja na nju vremenom još više izbledeti ali dokle god i jednog takvog istraživača – putnika ili surfera internetom bude, roman nije pisan uzalud. Zaloga jeste za istraživanje naraštajima koji dolaze.
Zoran je kao i Jugoslav čitav život u rock muzici. Mnogo je uradio intervjua i za njegov fanzin časopis „Infinitum“. Stalno prisuti na Arsenal – festu u Kragujevcu i na PROZAONLINE obaveštava čitaoce i pratioce o kulturnim programa prestonice.
Iako ime rodnog grada, pisac ne spominje, smatram da će se kragujevčani nakon objavljenog romana, zemljakom, još više ponositi. Meni je roman prijao.
Preporučujem ga za čitanje – v r e d i ! ! !