понедељак, 17. август 2015.

Duško Radović: "Gradsko stambeno će propasti..."


SAMO UZ "BLIC" Antologija srpske književnosti: "Život i priključenija" Dositeja Obradovića

Čitaoci „Blica“ će u subotu uz omiljene novine na poklon dobiti "Život i priključenija" Dositeja Obradovića. Antologija srpske književnosti nastavlja se jer oduševljenje čitalaca više govori od prodatih tiraža, a to je da ova akcija ima misiju širenja lepih osećanja širom Srbije. Zato u tom maniru nastavljamo, i prenosimo vam zanimljivosti iz života jednog od naših velikih pisaca i mističnih ličnosti Dositeja Obradovića.

Mini intervju sa Ivanom Glišićem: ZAŠTO NE VOLIM PROMOCIJE?!

(Sa Ivanom Glišićem razgovarao Zoran Ilić)

– Ivane, recite nam nešto više o vašim iskustvima sa književnim promocijama?
- Ja sam, Zorane, imao samo četiri promocije.

– Krenimo, onda, sa prvom!
- Godine 1974. zavičajne pesme „Svadbarenje“ je opremio i ilustrovao Milić od Mačve, a recenziju je napisao Mika Antić. I slikar Milić od Mačve doveo Miku Antića, Vaska Popu i Zorana Radmilovića da kazuju o knjizi u Klubu zavičajnih studenata Šapca.
I, zamisli, otkažu promociju po direktivi komiteta jer svi smo mi bili takozvani "crni talas" u umetnosti. Pa, smo otišli u Beograd i imali promociju kod Zorana Radmilovića.
Nažalost, nismo imali foto aparat da se uslikamo.

– Kako je bilo na drugoj Vašoj književnoj promociji i gde je održana?
- Druga je bila 1993. godine. Za roman ‘Ura, ura, matura’, objavljen kod Slobodana Mašića, dobijem ja diplomu „Politikinog Zabavnika“, i ovde, u Šapcu, Prosvetina knjižara upriliči mi promociju. Došli Peca Popović, Slobodan Mašić, Raša Popov. I ponovo mi iz Komiteta izbace sve rokere i pankere iz sale, a došli mladi iz svih okolnih mesta, pa je bilo jadno.
Ali moje kolege iz Radija i TV Šapca kažu klincima da se ne razilaze, već naprave promociju u desku TV, čak zakolju prasence i počaste mlade rokere i punkse.
I tu nas niko nije dirao!

– Na redu treća promocija?
– Da, nekoliko dana kasnije. I ona je bila za  roman „Ura ura matura“, ali u Beogradu, u Prosvetinoj knjižari u Knez Mihailovoj ulici.
Ista ekipa na okupu. Bilo je oko sedamsto mladih iz cele Srbije, pa se u knjižaru ulazilo po pedesetak, te je promocija trajala od pet popodneh do jedanaset sati uveče.
Šef knjižare posle reče klincima da su bili divni i da nisu ukrali ni jednu knjigu sa polica i rafova, kao kada je promocija slavnih pisaca, kad dođe elita i sve pokrade.

– Promocija No. 4?
- Za knjigu ‘Ključ od sebe’ o Isidori Sekulić dobio sam 2003., nagradu NIP ‘Plavi jahač’ i Isidorine zadužbine u osnivanju, koja je, nažalost, još u osnivanju.
Dali mi praznu Isidorinu svesku, pergament listovi, u zelenom somotu, i sa Isidorinim ugraviranim medaljonom na prednjoj korici.
I imao sam književno veče u Konaku kneginje Ljubice, u Beogradu..

– Zaključak na kraju?
- Ne volim promocije jer se tu ne ceni knjiga nego ko je od slavnih ličnosti sa estrade ili iz vlasti došao, koliko je bilo novinara, tv ekipa, koliko se jelo i pilo, i šta su doneli posetioci piscu, viski, džin, cveće, etc.
Tako da ne volim promocije, pa me zato i nema po medijima i novinama, ali nema veze. Klinci, mladi punksi i rokeri, me znaju, pa kada je ekskurzija dođu mi u posetu, I to mi je velika čast.

среда, 12. август 2015.

Knjiga o zajedničkom detinjstvu Trumana Kapotea i Harper Li


Harper i Truman su se upoznali dvadesetih godina prošlog veka, kada se Kapote preselio u njen rodni grad Monrovil u Alabami. Kapote je kasnije rekao kako su jedno u drugom prepoznali "razdaljinu".
"Nel (Pravo ime Harper Li) je bila previše muškobnanjasta a Truman se plašio dečaka pa se držao nje, koja ga je štitila", citirana je izjava Čarlsa Reja Sklinera, prijatelja Harperinog brata Edvina, u biografiji autorke.  

Harper Li (r. 1926) i Truman Kapote (1924-1984) ostali su prijatelji i kad se on preselio u Njujork 1933. godine.
Oba njena romana, "Ubiti pticu rugalicu" (1960) i "Go Set a Watchman" (2015) delimično su zasnovana na njihovom prijateljstvu. Li mu je pomagala u istraživanju za njegov klasik "Hladnokrvno ubistvo" (1966) ali su odnosi između dvoje pisaca zahladneli pošto Kapote nije uvažio njen doprinos.

уторак, 11. август 2015.

среда, 5. август 2015.

Oskar u džepu, Užice u srcu


Detinjstvo provedeno u varošici na obalama Đetinje krajem 50-tih godina prošlog veka, zauvek je obeležilo životni put a kasnije i stvaralački profil Stojana Stiva Tešića, dramskog pisca i filmskog scenariste, dobitnika najvećeg priznanja u svetu filma, američkog "Oskara" za najbolji originalni scenario u drami "Breaking Away" ("Četiri mangupa").
(...)
Stojan Stiv Tešić, proslavljeni američki pisac i romansijer srpskog porekla, duboko razočaran epilogom "američkog sna", umro je 1996. godine u 54 godini života. Za sobom  je ostavio kćerku Ejmi, suprugu Beki, 6 ekranizovanih filmskih scenarija, 10 drama i 2 romana.