петак, 31. јул 2015.

N.S.Grubešić: O romanu “Smej se, Pajaco”


(Zoran Ilić: “Smej se, Pajaco”  
izdavač - Presing, Mladenovac - 2014)

Ja  sam putnik… Oh, putnik, vozi se i vozi… vidi stvari ispod stakla...”

Otprilike bi bio prijevod nekih riječi “Passengera” kultne pjesme Davida Bowia i Iggi Popa koju sam čula cijelo vrijeme čitanja novoga romana Zorana Ilića, “Smej se, Pajaco” refleksivne tematike i tako bliskih likova. Ne bih rekla Doktora i Mistera, ali u funkciji iznošenja spoznaja jednoga o drugome, više Nekoga nego Pajaca. Dim iz zapaljivih razgovora, ovoga puta mnogo zanimljivijih, nego onih iz “Nepoznatog i grada” (prethodnog romana Zorana Ilića), začinjenih izvjesnom dozom senzualnosti što se kao valovita linija provlači romanom napada čitatelja iz svih pravaca. Stotinjak stranica teksta, vremenske i prostorne slagalice, baš iz tih razloga je  veoma primamljivo i neobično štivo. Čini se da ne postoji okomica teksta već da se priče kreću po nečijem crtežu načinjenom od desetaka strijelica zašiljenih s obje strane u cvijetu sa istovjetnom točkom polaska. Duhovito i nadahnuto, Neko vodi  provokativne razgovore sa Pajacom uz tanano objašnjenje svog pogleda na svijet kroz razne primjere besmislenosti bogatstva, kriminala, svjetskih razlika, muzike, raznih ograničenja, tajnovitosti, prošlosti, sadašnjosti, naznake budućnosti, bolovanja od svakodnevice i sitnih detalja, što poput dragocjenog začina, obogaćuju stranice ovoga romana. Čitatelju neće promaći tako nježni opisi susreta ili viđenja žena njegova vremena, crvena haljina ni topla šaka, a bogami ni dugonoge plavuše. Ne bi se moglo reći da je roman asocijativne ili simboličke forme, pa stoga ne treba kroz redove tražiti neki dublji smisao. Tematika je prilično jasna, no taj dijaloški oblik i uvođenje izmišljene ili zamišljene osobe kao pomagača u izrazu je sasvim osebujan. Svojstven Zoranu Iliću.

 Zašto je prvo bio Nepoznatipisac, a sada Pajaco, koji bi se trebao smijati... Nazvati to degradacijom ili skorim odstupanjem od “kraljeva bez krune”, ne znam?! Imam osjećaj da bi u slijedećem romanu mogli pročitati sledeću rečenicu: Fuck you, Pajaco! Dolazi Zoran!

LINK:

понедељак, 27. јул 2015.

Rodž Glas na srpskom

Izdavačka kuća Književna radionica Rašić najavljuje skoro objavljivanje knjige priča britanskog autora Rodža Glasa (1978).
Glas je prvenstveno poznat kao romanopisac i dobitnik nagrade Samerset Mom za biografiju Alasdira Greja, ali i kao višestruki gost srpskih književnih festivala i rezidencijalnih programa.
Urednici Književne radionice Rašić opredelili su se za Glasovu knjigu LjubavSeksPutovanjeMuzika, 2013. godine nominovanu za prestižnu nagradu Frenk O’Konor. Brojne izvrsne kritike ovu knjigu opisuju kao konceptualno delo koje na duhovit i stilski besprekoran način tematizuje fenomen „lou kost“ avio-putovanja.
Rodž Glas radi na Univerzitetu Edž Hil kao predavač kreativnog pisanja.

среда, 22. јул 2015.

Umro američki pisac Edgar Lorens Doktorov

 
Američki pisac Edgar Lorens Doktorov ( E.L. Doctorow) poznat po romanu "Regtajm" umro je u 85. godini. Doktorov je umro juče u u bolnici u Njujorku od komplikacija zbog raka pluća, rekao je njegov sin Ričard Doktorov. Smatran jednim od vodećih autora 20. veka Doktorov je imao uspeha i kod kritike i kod publike tokom svoje 50-ogodišnje karijere. Dobitnik je Nacionalne književne nagrade 1986. godine za delo "Worl's Fair" i nagrade Nacionalnog kruga književnih kritičara (National Book Critics Circle) 1989. za delo "Billy Bathgate" i 2005. za delo "The March", o američkom građanskom ratu. Predsednik SAD Barak Obama je na tviteru napisao da je Doktorov bio "jedan od najvećih američkih pisaca". "Mnogo sam naučio iz njegovih knjiga, nedostajaće nam", napisao je Obama na svom Tviter nalogu. Pored deset romana Doktorov je objavio dve knjige kratkih priča, pozorišni komad "Drinks Before Dinner" i brojne eseje i članke. Rođen je 6. januara 1931. godine u Njujorku. Dobio je ime po Edgaru Alanu Pou, koga je često nazivao "najvećim lošim američkim piscem". Kao dečak puno je čitao i odlučio da želi da bude pisac kada je imao devet godina. Filmovi su snimljeni po nekoliko njegovih romana uključujući "Regtajm" u režiji Miloša Formana i "Billy Bathgate" u režiji Roberta Bentona ali Doktorov uglavnom nije bio zadovoljan filmskim verzijama njegovih knjiga. "Regtajm" je napravljen i kao mjuzikl na Brodveju 1998. godine.

субота, 18. јул 2015.

Sofija Živković: Tajna i melanholija grada (2013)

Zoran ILIĆ: Nepoznati i grad - Presing, 2013

Saopštimo najpre jedan paradoks: Beograd je prirodni centar Kragujevčana. To nije isto što i samo ’’centar’’, jer prestonica je uvek centar, a prirodni centar znači prirodno nastavljanje, lako prilagođavanje, jasnoća mentaliteta, bliskost. Ko zna, možda ima nečeg u kolektivnoj (pod)svesti, još od doba smena prestonica. Možda je razlog taj što je Beograd i prostorno povezan sa Šumadijom. Postojala je i kragujevačka ''varijanta'' konaka knjeginje Ljubice - gde je rođen knez Mihailo, najevropejskiji beogradski vladar (tamo i danas postoji i knez Mihailov konak, dok je Ljubičin izgoreo u požaru), a u Beogradu je pak, naravno, postojala ulica Kragujevački drum (današnja Kralja Milana) i hotel Kragujevac iz 1860, na savskom pristaništu. I sve tako ukrug. Ako čitate istoriju Beograda iz epohe oslobađanja Srbije, neizostavno se mora pojaviti Kragujevac bar u nekoj rečenici.
Nepoznatipisac potiče iz dve srpske prestonice, dva grada koja sa sadašnjošću ne povezuju mitovi i legende kako je to običaj sa našim gradovima, već se tragovi vide i danas. Gradska proza je dobra stvar, uvek, to je tematika koji negde afirmiše kapacitet grada. Gradska kultura se time obeležava na naročit način. O Beogradu je pisano mnogo, sa opravdanim zaslugama, i čak bi se mogla ustanoviti posebna oblast istraživanja beogradske beletristike. 

’Ako već nema spisateljsko iskustvo, Nepoznatipisac ima bogato čitalačko iskustvo, a ono mu govori: napiši, nešto o gradu! Povedi čitaoce ulicama Kragujevca!’’, kaže narator, ili junak, ili pisac, ili neki nepoznati glas… I tako nastaje štivo, jedno od retkih o ovom gradu. 

    “Komplikovano je da ti objasnim zašto pesma I remember Elvis Presley najbolje odražava moj odnos prema Kragujevcu. Zašto je od svih pesama ona moj favorit. I kada kažem: I remember Elvis Presley, ja mislim: I remember Kragujevac.’’  To je ta uvek lepa, emocionalno snažna igra asocijacija, o kojoj postoji i jedan autopoetički citat u samo delu. 

    Oslonjen na moderno doba, Zoran Ilić, ili Nepoznatipisac, dao je jednu i ličnu i nadličnu lekciju o Kragujevcu u vidu jako brze proze, u kojoj je narator do pola nesmiren od pola lucidan, a svakako neuhvatljiv: čas narator, čas narater, čas pisac, čas junak priče. Ovo je u isto vreme i nenametljiva oda vrelim 60-im u gradu, i oda nervoznoj nostalgiji, i melanholiji želje/potrebe da se živi u dva grada istovremeno (baš kao što smo kroz čitav 19. vek imali obe ove prestonice paralelno), i da se imaju dva rodna grada.

Novi roman Sandre Braun uz "Blic ženu"

 

Novi bestseler Sandre Braun ”Ne tuguj za mnom” u prodaji je sa "Blic ženom" od 18. jula po ceni od samo 199 dinara. Radnja romana govori o Kamili Džejmson koja je lepa i uspešna mlada dama. I usamljena. Dve godine joj ne polazi za rukom da preboli privlačnog starca i jednu romantičnu noć provedenu s njim.

четвртак, 16. јул 2015.